Malo povijesti:

Na mjestu današnje katedrale, stajala je skromna crkva iz 18. vijeka, podignuta nakon progona Turaka, tako da su već biskupi; Antun Mandić (1806. - 1815.) i njegov nasljednik Emerik Raffay (1816. - 1830.) željeli podići veću baziliku, ali nisu uspijeli prikupiti novce i dobiti potrebnu podršku za gradnju. [2]

To je uspjelo njihovom nasljedniku biskupu Josipu Juraju Strossmayeru (biskup od 1849.- 1905.), koji ne samo da je imao veću energiju, već je imao i puno više veza, i političkog uticaja koje su išle do samog bečkog dvora. On je uspio fokusirati interes habsburgškog dvora na jugoistok monarhije, želivši da ono pojača svoj uticaj i prisutnost u tom dijelu svijeta - smatrajući da je to strateški interes carevine. Tako je uspio dobiti sve moguće privole, pa je kod bečkog arhitekta Karla Rösnera[2] 1854. naručio projekt za izgradnju velepne katedrale i to u romanskom slogu, da se dva življa, zapadni i iztočni, u skladnu cielinu spajaju. [1]

Strossmayer je izgradnjom te katedrale htio napraviti svjetionik na granici carstva, koji će pomoći ujednjenju dviju crkava, i tako utrti put ujedinjenju svih južnoslavenskih naroda u jednu skladnu cjelinu. [1]Rösnera je izabrao jer se on već pokazao vješt u primjeni neoromanike kod gradnje bečke crkve Sveti Ivan Nepomuk (1841. - 1846.) a romaniku je izabrao zato jer je ona bila bliža Bizantu i pravoslavlju za razliku od neogotike koja je tad više bila u modi. Ali sa prvim projektom nije bio zadovoljan, pa mu je Rösner napravio još dva 1865. /1866. - treći je konačno zadovoljio biskupa pa je gradnja nakon sklapanja ugovora 17. aprila 1866. krenula. [2]

Izgradnja katedrale se odužila na punih 16 godina, sve do 1882. (po planu je trebala biti gotova za 5 godina), glavni razlog za tako otegnutu gradnju bila je logistika, graditeljima je nedostajalo gotovo sve, od materijala[2] do majstora, u tom tada dubokom zapećku carstva. Rösner nije dočekao kraj gradnje, umro je 1869., njega je od septembra 1870. naslijedio veliki ekspert za historicizam Friedrich von Schmidt. [1]Kako je on bio već prilično star i pretrpan poslom - pri kraju gradnje između 1876.- 1882., u Đakovo je slao svog asistenta - Hermanna Bolléa, koji je obavio velik dio posla kod finalne dekoracije enterijera.

Strossmayer koji je bio veliki ljubitelj umjetnosti, želio je da mu i freske budu na nivou, zbog tog je za njihovu izradu angažirao tad vrlo popularnog njemačkog slikara nazarenca Johanna Friedricha Overbecka, ali je on uspio prije svoje smrti nacrtati samo - kartone (radne skice), pa je zbog tog 1870. angažirao rimske slikare oca i sina Alexandra Maximiliana i Ludwiga Seitza, također slijedbenike nazarenaca da izrade 36 fresaka, nakon 12 godina oni su izveli 43 [2]pritom su se samo djelomično držali Overbeckovih skica.

Kiparsku dekoraciju (oltare i reljefe) u kamenu izveli su najvećim dijelom Vatroslav Donegani i Ivan Rendić.

U kripti katedrale leži grobnica biskupa Strossmayera.