Ovdje ima priča:) Nakon klikova okrenem se, krenem natrag spremajući kompakt u torbicu.Nakon te operacije primjetim kako mi ususret dolazi omanji, mršav čovjek,~ 60 g, vižljast, suncem opaljeno lice.Pita -"Oće bit dobra slika?" Meni neugodno :/ Kažem: "Malo tužna slika." Vižljasti pita: -Zašto? Kažem: "Možda čovjek nema kuće." - "On?!" odgovori čovjek, "Ma ne.. on vam je bećar.." I nastavi čovjek u svom pravcu- prema klupi. Ostanem na svom mjestu.Gledam. Čovjek dođe do spavača-bećara dodirne ga, pozove. Ovaj se odmah trgne. Vižljasti me pogleda i glasno mu reče, tako da ja mogu čuti: "Spavaš, je li? Evo ova gospođa te slikala.." Oooo.....! Sad je tek situacija bila neugodna! Hitro razmišljam kako će reagirati, što ja mogu odgovoriti ako bude ljutnje.. Spavač brzo pogleda u smjeru u kojem mu pokaza vižljasti.... al', moja strepnja je trajala kratko :)) Gotovo isto tako brzo kako je glavu okrenuo pogledati u mom smjeru, isto tako brzo ju je i okrenuo natrag prema poznaniku s kojim je zatim, jednako onako ležeći, razvio razgovor. Moj mir se vratio :) Ne mogu reći koja je bila tema, jesu li razmjenili i koju o mojoj moguće 'opasnoj' o))) fotografskoj seansi.. Na toj udaljenosti običan, miran razgovor nije se mogao pratiti. I to je bilo to :)