Do sada neizlagana pariška panorama; snimano 22. ožujka 2016. od 16:55;00 do 17:00;00 (exsponirano 300 sekundi)

Budući da nisam bio zadovoljanj prethodnom snimkom ovog motiva (snimanom u podne), došao sam ponovo na isto mjesto ali u kasnijim popodnevnim satima kada je pročelje katedrale obasjano sučelice, a ne bočno kao u podne, pa je i snimanje moglo trajati upola kraće. Taj put sam odabrao gledište oko 20 metara bliže glavnom ulazu u katedralu pa je konjanički kip Karla Velikog ostao 'iza' kamere, ali odabrao sam gledište i bliže redu pariških 'kandelabera', tako da je tad kamera bila oko 15 metara udaljena od kipa. Želio sam da na panorami pročelje katedrale dominirai, a ne da mu kao na prethodnoj panorami (gotovo istom visinom na snimci) 'parira' skuptura Karla Velikog.

I od ove sam panorame napravio desetak (crop) kontaktnih kopija (pozitiva) razglednica formata 10/15 cm pariške katedrale Notre Dame, koje sam razaslao iz Pariza zemaljskom poštom.

Kameru sam postavio na tlo, ovaj put nekih 60 metara od središnjeg ulaza u katedralu i započeo snimanje. Netom sam počeo snimanje, u prolazu je zastala mlada žena sa kćerkicom u kolicima i sinčićem koji je zastao pored mene dok sam čučao uz kameru i znatiželjno gleado što radim. Govorio sam mu (hrvatski) što radim, a on me pažljivo slušao kao da razumije njemu nepoznati jezik kojim sam govorio. Pohvalio sam dječakovu znatiželju majci pa sam i njoj ispričao (engleski) što radim, te da kamera treba mirovati nekoliko minuta dok snimanje traje i da ju nitko ne smije dirati. Pokazao sam joj moju akreditaciju Citéa. Pri tome sam se odmaknuo od kamere ok 2 metra, pa je djelovala kao izgubljena na prostranom Parvis Notre-Dame.

Dok sam tako razgovarao sa gospođom, naišla je policajka na biciklu i zastala neka 3 metra od kamere, a zatim (oslonivši se samo desnom nogom o tlo i ne silazeći sa bicikla) prekinula je naš razgovor pitanjem "Vous avez vu qui a laissé ça ici ?" (jeste li vidjeli tko je ovo ostavio ovdje?). "To je moja kamera." odgovorio sam joj (engleski) i prilazeći joj pri tom pokazao moju akreditaciju Citéa, a onda ponovio i sva objašnjenja koja sam prije toga dao gospođi sa dvoje djece koja se pridružila razgovru sa policajkom i sve potvrdila. Nakon toga policajka je sišla sa bicikla i gurajući ga pored sebe prila bliže kameri, pogledala je i snimila izbliza i samo me upozorila "Vous ne devez pas laisser cette chose ici et partir!" (Ne smijete ostaviti tu stvar ovdje i otići!). "Naravno! To je moja kamera.", odgovorio sam joj (engleski), pogledao na sat (koji je pokazao da je snimanje upravo dovršeno) i ponovo čučnuo uz kameru te joj poklopio 'oči' (rupice-objektiva) zaslonom. Pokupio sam kameru i ustao, a policajka je uzjašila policijsku bicikl, pozdravila nas i odbiciklirala dalje svojim dužnostima.

Bio sam nestrpljiv i odmah po povratku u Cité razvio sam snimku. Nisam mogao vjerovati!

Na snimci, od čitavog mog druženja sa mladom majkom i dvoje djece i pridošlom policajkom (koje se odvijalo između kamere i kipa Karla Velikog) nije ostalo nikakvog traga! Tek mala maglica (mojih nogu preko postolja kipa) dok sam (možda jednu minutu) stajao na mjestu i objašnjavao policajki što radim.

I od te snimke napravio sam nekoliko kontaktnih kopija (pozitiva) razglednica.

Toga dana (22.03.2016.) u Bruxellesu su se dogodila tri koordinirana bombaška napada terorista samoubojica: dva u zračnoj luci Bruxelles u Zaventemu i jedan na stanici metroa Maalbeek. Islamska država (ISIL) preuzela je odgovornost za te napade u kojima je poginulo 32 civila i tri počinitelja, a više od 300 osoba je ranjeno. Bili su to najsmrtonosniji napadi na Belgiju od Drugog svjetskog rata. Belgijska vlada proglasila je trodnevnu nacionalnu žalost. Počinitelji su pripadali istoj terorističkoj ćeliji koja je bila uključena u napade u Parizu u studenom 2015. godine, pa je istog dana pariška policija promptno reagirala pojačanim nadzorom, a istu noć su bile raspoređene na ulice, trgove i parkove Pariza i francuske antiterorističke postrojbe u punoj bojnoj gotovosti.

Kada sam 12. travnja 2016. snimio (sasvim izbliza) još jednu parišku panoramu katedrale Notre Dame i vraćao se u Cité duž Rue d'Arcole prema Pont d'Arcole, na samom početku ulice se okupio veći broj prolaznika. Povod je bio policijski uviđaj na mjestu pljačke. Stasiti policajac (košarkaškoh stasa) i policajka intervjuirali su beskućnika koji na tom mjestu bio sa svime što ima. Žalosno je da je taj čovjek bio oplačkan. Zastao sam sa strane i promatrao kako se odvija uviđaj francuske policije, a ostao sam dok uviđaj nije bio završen, jer sam prepoznao policajku. Bila je to ista policajka koja me 22. ožujka upozorila da kameru opskuru ('tu stvar') nesmijem ostaviti i otići.

Kada je uviđaj završen, a policijska ophodnja je spremila svoje uređaje i spremala se otići, prišao sam im i pokazao moju akreditaciju Citéa. Policajka me se odmah prisjetila i to priopćila svom kolegi, a ja sam policajki uručio pozitiv kontaktnu kopiju-razglednicu katedrale Notre Dame (kojih sam uvijek imao nekoliko uz sebe) i rekao da je to slika iz 'one stvari' za koju mi je rekla da ju ne smijem ostaviti i otići. Uzela je sliku, gledala ju, pa mene, pa kolegu (koji je mirno pratio naš razgovor). Zatim je kolegi objasnila o čemu se radi, nakon čega je i on (uzevši iz kolegičine ruke) sliku nekoliko trenutaka pažljivo razgledao, a nakon toga mi je vratio sliku. Dočekao sam sliku sa spremljenom pisaljkom (permanent bronze marker) i potpisao ju, a onda sam je dao policajki. "Cette photo est pour Votre mémoire." rekao sam joj, nakon čega se iznenađeno osmjehnula i primljenu sliku lijevom rukom prislonila na grudi, a desnu ruku mi pružila pa smo se rukovali. Njezin kolega se također nasmješio i pružio mi ruku pa sam se i sa njim pozdravio rukovanjem i nastavio povratak u Cité duž Rue d'Arcole prema Pont d'Arcole.

Ovom pariškom panoramom izložio sam u ovom albumu fotozina svih 29 panorama koje sam na rezidenciji HDLU-a u od 3. ožujka do 29. travnja 2016. u Cité internationale des arts, snimao panoramskom kamerom opskurom "TETRA" i tako održao obećanje dato prijatelju Nikoli Albanežeu da ći izložiti sve što je prgledavao dok smo pripremali izložbu 12 odabranih pariških panorama u Fotogaleriji Dubrava.

Na kraju neću staviti nikakva nova 'vrata' za virtualno razgledavanje Pariza (jer sam jedna 'virtual space gate' već stavio u opisu ove slike). Milsim da sam ih do sada već dovoljno 'instalirao' uz opise izloženih slika, da bi mogli prošetati Parizom, pa ovime završavam ovaj putopis.

U 'postprodukciji' ovog albuma, moguće su dopune prilozima koji su vezani na izložbu 12 odabranih pariških panorama u Fotogaleriji Dubrava, pa kroz neko vrijeme slobodno ponovo navratite u ovaj album.