valja

ovo mi je prelijep cvjetak ! Nadam se da se nećeš ljutiti ,stavit ću i moju verziju, ne mora biti bolja, al meni se sviđaju obje!

Bravo Jasna, nek se agni ne ljuti, ali meni su njene boje prejake - tvoja je slika nježnija... ;)))

Ne ljutim se .. cijenim kritike i vidim koliko mi fotozine pomaže i to gledanje i tuđih fotki da uočavam više stvari i vidim svoje greške... Što se tiče ove slike gore.. meni je ova slika koju je agni napravila preoštra.. to znači da je neprirodno oštra i to mi se ne sviđa.. i inače mi se ne sviđa naknadno uređivati fotke - volim da su čim prirodnije, međutim sve to digitalno nosi svoje, pa tako i ovo ograničenje od 300kB po slici mi uvijek "zamuti" fotku, pa onda uvijek malo pojačam jasnoću da dođem na isto...

I ja volim lopoč, imam ga čak u vrtu i nekoliko godina sam ga redovito snimao, a onda prestao. Pa ipak me ova fotka privukla. Razvio se ovdje i lijep razgovor, što je samo dobro! A meni zanimljivo, jer iako fotografiram već barem 45 godina, još uvijek tražim pravu mjeru u čemu mi pomažu dobronamjerne kritike. Slažem se da je rezolucija ovdje prilično ograničena, ali to ne znači da se u RGB opsugu boja i s manjom rezolucijom ne mogu napraviti korektne fotke. Oštrina nije problem, jer mi stvari vidimo prilično oštro. Problem su JPG artefakti, koji nastaju kad se zaigramo s pooštravanjem. Međutim, fotografiju ostaviti onako, kako ona dolazi iz foto aparata, vrlo rijetko dovodi do optimalnog rješenja. Stvar je u tome, da je digitalna fotografija UVIJEK naknadno obrađena. Obradio ju je proizvođač naše kamere, s jednim algoritmom koji je možda dobar kod idealnog osvjetljenja, ali proizvođač nema pojma što ćemo mi i kako fotografirati! Taj je algoritam, jednako kao i svaki svjetlomjer, ugođen na neku sredinu, na određeni balans svjetlina, koji je u prirodi rijetko prisutan. Naše oko ima tisuću puta veću dinamiku od bilo koje kamere! Dakle, ono što mi vidimo, ni jedna kamera ne može prikazati, osim u vrlo iznimnim slučajevima. Time se pojam prirodnog potpuno gubi, jer prirodno je uvijek reducirano na kojih 12-15 svjetlosnih vrijednosti. Mi kao fotografi moramo se odlučiti, koji dio tog reduciranog spektra smatramo važnim za sliku. Jasna je stvar da je fotka koju je Jasna napravila lagano preeksponirana. Pretežni dio fotke je zeleno lišće, koje spada u zonu III-IV, pa je svjetlomjer 'prevaren' i učinio je laki gubitak detalja u glavnom objektu, a to je cvijet. Korekcija od 0.3 do 0.6 bi ovdje pomogla. Međutim Canon EOS 750D ima dovoljnu zalihu u dinamici (pogotovo ako se snima u RAW formatu!) da se spuštanjem svijetlih tonova postigne ujednačen raspon detalja. To nije udaljavanje od prirodnog, nego je približavanje prirodnom, dakle onom, kako vidimo. Ako je to cilj. Ponekad je dobro određene dijelove fotke potpuno utopiti u crno, da bi se naglasilo ono što je za fotku bitno, ponekad obrnuto, potrebno je sve okupati u svijetlu. Tu nema recepta, to je odluka onog koji stoji iza kamere. Ono od čega ne možemo pobjeći je činjenica da moramo živjeti s ograničenjima koje fototehnika nesumnjivo ima. Ona je još uvijek jako daleko od našeg oko. Odluka što ćemo naglasiti, leži samo u našem promišljanju.

Jasna, nie uopće kritika, samo razgovor. A vjeruj mi, ja te stvari na prvom mjestu govorim sebi, jer ih pre često pri fotografiranju zaboravim.