zanimljivo... ;)

@ agni nemoj se podcjenjivati.

U Tebi je takav potencijal, koji bi mnogi fotografi dobro platili kad bi se to moglo kupiti.

Samo kreni.

I najveća putovanja su počela prvim korakom.

Evo pojašnjenja kako je došlo do stvaranja kamere opskure hexaedronike ("©ame®@ obs©u®@ hexaed®oni©@").

Sve je počelo na forumu fotozina povodom dvadesetog svjetskog dana fotografije kamerom opskurom.

Od par limenih kutija koje mi je agni pokazala (kao potencijalne buduće kamere opskure) prihvatio sam se škatulice visine 12 i baze 9x9 cm, pa sam napisao agni sljedeće upute.

Budući da se u tu radi o lijepo oslikanoj limenci, nisam na njoj htio uništiti ni jedno lice sa slikom, pa sam predvidio da se objektiv-rupica probuši na jednom od (vertikalnih) zaobljenih bridova te limenke.

Rupicu treba izbušiti na sredini visine limenke, dakle na 6 cm od njenog dna ili vrha.

Dovoljna će biti rupica promjera 0,5 do 1 mm, a nakon bušenja rupice-objektiva u tijelu kamere, unutarnju stranu rupice treba poravnati laganim brušenjem finim brusnim papirom. Budući da će rupica-objektiv biti u jednom od kuteva kamere opskure, stvarat će projekcije motiva na svih 6 unutrašnjih ploha kamere.

Iz dimenzija kamere opskure i formata snimke na tlocrtu, nacrtu i bokocrtu je može vidjeti da će njen kut snimanja motiva po horizontali biti veći 0d 95°, a po vertikali oko 150°!

To je razlog zbog čega sam predvidio da se fotopapir, na koji će se zabilježiti snimke tom kamerom postavi na svih unutarnjih 6 ploha kamere opskure, dakle 4 x format 90/120 mm (na sve unutrašnje vertikalne plohe kamere) i 2 x format 90/90 mm (na unutarnje plohe dna i na vrha kamere). Pri tome rub foto papira treba biti odmaknut od rupice-objektiva barem 10 mm.

Najbolje je prethodno (na natron papiru ili pak-papiru) napraviti "kroj" za foto papir koji će se uložiti u kameru opskuru, te provjeriti kako "sjeda" u kameru na svoje mjesto za snimanje. Po potrebi ga skratiti da ne prekriva rupicu-objektiv i da se dijelovi na dnu i vrhu kamere lijepo poklapaju sa vertikalnim dijelovima foto papira kada budu uloženi u kameru.

Najbolje da sve bude jedan dobro skrojen komad foto papira iz formata 30 x 40 cm.

i dalje upute za rad:

---------------------

Jedna od moći kamere opskure (prednosti pred drugim vrstama kamera) je i ta da nije rob zadanih "filmskih" formata.

Kamerom opskurom se mogu napraviti snimke na bilo koji željeni (ili zadani) format, ovisno o tome u kojem je formatu napravljena kamera opskura.

Nakon što je konstruirno (ili adaptirano, odabrano) tijelo kamere opskue, napravljena i uređena rupica-objektiv, unutrašnjost kamere treba poprskati crnom mat bojom (najbolje spray dozom crnog mat laka) i ostaviti da se nanešena boja dobro osuši, a tijelo kamere dobro provjetri.

Objektiv-rupicu se izvana prekrije uredno izrezanim komadićem alu folije preko koje se nalijepi komadić krep samoljepive trake, tako da dobro preklopi rupicu-objektiv. To je ztvarač kamere. Kada se kamera namjesti pred motiv koji će snimati, taj se "poklopac" rupice-objektiva skida i počinje snimanje slike.

U tamnoj komori se (prema prethodno napravljenom kroju) izreže iz foto papira formata 360/300 mm "kroj" koji se zatim uloži u kameru (sa emulzijom-foto osjetljivom stranom foto papira okrenutom prema unutrašnjosti kamere), a kamera zatvori poklopcem. Poklopac se može po čitavom rubu zalijepiti samoljepovom krep trakom da se spriječi neželjeno otvaranje napunjene kamere opskure, a na tu se traku može flomasterom upisati "napunjena (i datum)". Kamera je tako spremna za snimanje.

Za prvu probnu snimku predlažem da se snima vrt, maslinik ili šumu.

Kameru je najbolje položiti na tlo i na nju staviti neko "sidro" (n.pr. kamen, tako da vjetar ne pomiče kameru).

Budući da je kamera opskura prva auto fokus kamera (jer nema leće, što je također jedna od moći kamere opskure), na snimci će biti jednako "oštri" (ili jednako "mutni") svi najbliži, kao i najdalji detalji motiva. Sve travke ispred kamere kao i sva stabla u daljini.

Nakon smještanja kamere pred odabrani motiv, samo treba otvoriti zatvarač (skinuti samoljepivu traku sa rupice-objektiva) i kamera je započela snimanje.

Za snimanje prve probne snimke na uloženi foto papir, po sunčanom vremenu bit će dovoljna ekspozicija od 5 - 6 minuta (ili preciznije 300 do 360 sekundi). Treba mjeriti vrijeme i zabilježiti vrijeme početka snimanja. Obično u tu svrhu koristim mobitel sa odbrojavanjem vremena, pa me alarmom podsjeti kada je snimanje na kraju.

U međuvremenu, dok traje snimanje kamerom opskurom, dokumentarno treba snimati digitalnim foto aparatom, kameru kameru opskuru "u akciji", kao i motiv koji snima kamera opskura (iz pozicije kamere opskure, a i iz drugih pozicija). Treba snimiti (zumirano) i detalje (najosvjetljenije kao i najzasjenjenije) motiva koji snima kamera opskura.

Kada je kameri opskuri isteklo predviđeno vrijeme snimanja, vratimo "poklopac" objektiva-rupice na njegovo mjesto na kameri opskuri i snimanje je dovršeno.

RAD U TAMNOJ KOMORI (FOTOLABORATORIJU)

U tamnoj komori treba (MRAK i odgovarajuća radna rasvjeta, i) imati pripremljene posude za procesiranje snimke; tavu mlake vode, tavu (nezagrijanog) razvijača, i tavu ustaljivača (fiksira).

Izvadimo foto papir iz kamere opskure i potopimo ga prvo (čitavog) u tavu mlake vode, da se dobro namoči i izravna (od savijenosti u kameri opskuri). Nakon toga čtav foto papir potopimo u razvijač.

Razvijanje neće odmah započeti jer nedostaje toplina (proizvođači kemikalije navode da razvijač treba biti zagrijan na temperaturu od 20° C). Početak razvijanja pospješuje se toplinom (ljudskog tijela).

U razvijaču potopljeni foto papir i treba lagano milovati dlanom (temperatura ljudskog dlana je 36° C!) i latentna slika na foto papiru polako postaje vidljiva (pod laboratorijskom rasvjetom).

Nakon nekog vremena foto papir možemo i izvaditi iz razvijača i položiti ga na PVC podlogu na stolu laboratorija, te pobrisati čistom vileda krpicom, a onda na mjesta snimke (koja su manje osvijetljena) nakapati malo razvijača i ta mjesta milovati vršcima prstiju da se ti dijelovi snimke bolje (dodatno razviju). Taj ručni način razvijanja koji sam pokazivao studentima, nazvao sam kreativnim razvijanjem, jer se njime postiže željena ujednačena razvijenost ("osvjetljenosti") snimke, i pospješuje izvlačenje najzasjenjenijih detalja snimljenog motiva.

Nakon razvijanja snimke, treba ju dobro oprati (u tavi mlake vode) i nakon toga potopiti u tavi ustaljivača (fiksira) sa emulzijom okrenutom prema dnu tave. Nakon dovršenog fiksiranja, negativ se može iznijeti iz tamne komore na dnevno svjetlo, a onda i dobro isprati u čistoj tekućoj vodi. Nakon pranja snimku treba osušiti (kao robu) na zraku.

IZRADA DIGITALNE SLIKE OD (NEGATIVA) SNIMKE KAMEROM OPSKUROM

Suhu izravnatu snimku (negativ) digitalizira se skeniranjem. Budući da je snimka (negativ) zrcalna slika snimljenog motiva, digitaliziranu snimku treba "mirrorirati" (flip horizontal), a nakon toga "invertirati" da bi dobili pozitivnu sliku snimljenog motiva.

Digitalna obrada snimke kamerom opskurom uvelike olakšava i ubrzava postupak stvarana željene slike snimljenog motiva i daleko je jednostavniji postupak od analognog.

Kod snimke kamerom opskurom "agni 1" konačna slika će biti široka 36 i visoka 30 cm.

Sredinu slike ća tvoriti projekcije na 4 vertikalne plohe kamere opskure, dok će gornji i donji dio slike činiti po 4 kopije sa vrha i dna kamere, svaki rotiran za 1, 2 ili 3 puta po 90°, tako da se nastave na gornji, odnosno donji rub slike (kako je prikazano na drugoj ilustraciji priložene slike).

UTVRĐIVANJE ("izračunavanje") KARAKTERISTIKA ("KONSTANTE") KAMERE OPSKURE

Na kraju obavljenog prvog pokusnog snimanja kamerom opskurom dobivenu snimku uspoređujemo sa digitalnim snimkama napravljenim tokom snimanja kamere opskure. Iz svake digitalne snimke iščitamo podatke o snimanju (metadata) i uspoređujemo iste detalje motiva snimljenog kamerom opskurom i digitalnom kamerom. Tako možemo vrlo precizno utvrditi karakteristike ("KONSTANTU") novo konstruirane kamere opskure, kojom ćemo moći izračunati potrebno vrijeme snimanja kamerom opskurom svakog sljedećeg motiva.

Ako je generalna (široka) izmjera osvjetljenosti nekog detalja motiva koji smo snimali, na odličnoj digitalnoj snimci pokazala (u metadatama snimke) da je uz osjetljivost od 100 ASA korišten otvor blende 11 i ekspzicija (brzina zatvarača) od 1/100 sekunde, a isti taj detalj je najbolji dio snimke kamerom opskurom i sniman je 300 sekundi (5 minuta),

tada će za motiv koji bi digitalna kamera snimala uz osjetljivost od 100 ASA, otvor blende 11 i ekspziciju (brzinu zatvarača) od 1/50 sekunde, kamerom opskurom "agni 1" bit potrebno snimanje u trajanju od 600 sekundi (10 minuta).

Iz tih podataka se može izračuna i "konstanta" kamere opskure i napraviti tablica potrebnih ekspozicija za kameru opskuru "agni 1" prema izmjerama osvijetljenosti motiva. Konstanta (za sekunde ekspozicije) kamere opskure "agni 1" (je umnožak broja skundi snimanja, broja otvora blende i broja brzine zatvarača, dakle 300 x 11 x 100 i) iznosi : 330000.