Ja isto,a moj fićo je imao i svoj život nakon što sam ga prodao nekom dečku iz Drniša u ono vrime pred sam početak rata.Fićo je bio rijetko viđen upečatljiv ljubićasti.Kad je počeo rat dečko sa obitelji je izbjegao u Split.Jednom sam ga vidio i priupitao za fiću,a on s tugom kaže da ga je ostavio četnicima.I da skratim gledajući jednu reportažu stranih dopisnika vidim ja moga fiću,a iz nega viri lik i drži četničku zastavu u vožnji,kasnije kad sam ponovo vidio dečka potvrdio mi je da je to taj fićo;))

oprosti na digresiji: kad je moja kćer bila mala (1900sedamdesetih godina) ja sam imala škodu 1000 MB, a moj bratić fiću u kojem nas je vozio. Moja kćer je rekla: "mama, i fićo ima volan kao i pravi auto!"... ;)) Ah, ta dječja viđenja svijeta... ;)))

ova fotka mi pomalo izaziva nostalgiju za nekim prošlim mirnijim vremenima...