Premda nemam toliko često doći u našu metropolu. Radim po cijele dane na selu, na marginama te iste metropole, gdje fini ljudi baš ne zalaze. Pa tako moje misli nekad znaju odlutati do tih veduta. Odmoriti misli, uz šalicu kave na špici. Promatarati ljude, koji mi kronično fale jer radim samo sa onima kojima su duše otišle, nadajmo se, u neku ljepšu dimenziju. Ispijam šalicu kave po nekoliko sati, a moje oči upijaju tu ljepotu nečije svkodnevnice. Uvijek sam pripadao gradu, naša je ljubav bila tajna. Pa tako s vremena na vrijeme odlazim u njegov zagrljaj. Mogu reći da mi paše... Uvijek zamjetim nešto novo, dok u mojem industrijskom djelu nema nikoga. Nema radosti, nema ljepote i šarma. Nema veselja, niti kreativnosti. Mojim tada životom vlada neko sivilo, kao na crno bijeloj fotografiji, Ansela Adamsa. Volim osjetiti ritam grada, njegovu užurbanost, njegove probleme, njegov šarm i sjaj, njegovu sirotinju i njegove bogataše. Volim svoj Zagreb!